Antun Gustav Matoš — Sonet Ljubi Babiću Đalskome — Tekst

Antun Gustav MatošSonet Ljubi Babiću Đalskome

Od čuda se svatko krsti svetim krstom:
Ljuba Babić posta čak prirodoslovac!
Htio bi da proda sve pod gotov novac
Dogme proglašene monističkim Krstom.

S kojom ide, ljudi, sisavaca vrstom
Zoološkom ovaj ljubavnički lovac,
Od Muza i uma ostavljen, udovac?
Za Krafft-Ebinga bi bio čovjek s prstom.

Književniče, ču li što nam kaza Ljuba,
Nenadani pjesnik majčice nature,
Što je studovaše revno — — do mature?

Ne mari! Jer više vrijedi tvoja ljuba
Nego učenosti Häckla i Darwina,
Više pjesma, cvijeće i nebeski dar vina.