Antun Gustav Matoš — Utjeha kose — Tekst

Antun Gustav MatošUtjeha kose

Broj otvaranja: 47068

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.

Matošev prvi sonet, Utjeha kose, napisan je u veljači 1906. u Beogradu. Šaljući ga nedavno pokrenutome Savremeniku, Matoš je napisao da šalje "burgiju", kad ne može "što bolje". Danas se smatra jednim od njegovih najboljih i najpoznatijih soneta.




Video 1/1      

Powered by VegCook.net

© 2006-2019 cuspajz.com