Antun Gustav Matoš — Zvono — Tekst

Antun Gustav MatošZvono

Broj otvaranja: 7373

Ovo zvono što ko' titan stenje
Pod tuđim nebom, mene sjeća sada
Drugog zvona, kad u psalmu kobi
Nad mizerijom rođenog mi grada.
Tuguj, srodno zvono! Daruj bolu,
Što sad s tobom trpi
Udari me klatnom usred grudi.
Nek pukne srce, neka prsnu njedra!
Tiho... Zvono šuti... Misli žderu...
O, kako tišti kajanje u veče!
Tamo... Sam sam... Samac u tuđini!
Na čelu,ljubo,tvoj me cijelov peče...
Glupost! Slabi život! Pregni, miso,
I digni snagom uma volju bonu,
Budi vihor, bura, truba, buna
I orluj s gromovima, slična zvonu!




Powered by VegCook.net

© 2006-2017 cuspajz.com