Ovo je tužna priča
I tužan konac ima
Ovo je tužna priča
O ljudima i psima
Dane i tjedne sami
Prošla je zima i ljeto
U sobi nekog hotela
Živjehu čovjek, i pseto
Jeli su ista jela
I pili su ista pića
Čovjek je živio pseći
Jer to je tužna priča
Pas se zvao Petar
Čovjek se zvao Sava
U svakome psu je čovjek
U čovjeku pseto spava
Godine tako su prošle
I postoje takve krize
Čovjek, uz narav pseću
Dobije želju da grize
Ista sudbina ih prati
Isto ih grije ljeto
Ne zna se ko je čovjek
I ne zna se ko je pseto
Zajedno laju na Mjesec
Samoća, jad i bijeda
Čovjeku dlaka je bijela
A psu je kosa sijeda
Vratar je sanjao vrata
Velika, i od zlata
I kitu krizantema
I ljubav, koje nema
Dok četiri para nogu
I dva podvijena repa
Osmoro dlakavih sapa
I četiri oka slijepa
Prošli su pored njega
Čovjek, i pseto skupa
Napolju bijase hladno
I kiša ulicu kupa
Pošli su korakom složnim
Ususret psećoj sudbini
Oboje vidješe nebo
I zvijezde u daljini
No, odjednom očajni jauk
Razbije grad napola
Iz prvoga ugla banu
Siva šinterska kola
I sivi razapne mrežu
Na četiri strane svijeta
Uzdrhtala je zemlja
Ko srce velikog pseta
Čovjek, il pas, svejedno
Zajedno stanu da laju
Sada, u kolima istim
Istom se voze kraju
Jer, ovo je tužna priča
I tužan konac ima
Ovo je tužna priča
O psima, i o psima