Moj prijatelj je umro
da, umro je moj brat
znam, to je bilo davno
znam, da je bio rat
Ja ne znam gdje, ni kada
no, kad se večer sprema
znam, da ga više nema
znam, da ga više nema
I ustima od mulja
od mraka i od sjene
u strahu što se šulja
on spava mjesto mene
Ja čujem gdje se budi
u noći njegov glas
a dani kao ludi
ruše se oko nas
još uvijek zemlja drhti
još uvijek, ko i prije
a blijedo lice smrti
i pored mene bdije
Sad negdje mirno spava
od zemlje i od blata
a mjesto žene trava
grli ga oko vrata
Moj prijatelj je umro
da, umro je moj brat
znam, to je bilo davno
znam, da je bio rat
I ne znam zašto sada
dok liju davne kiše
još uvijek na me pada
to čega nema više
To čega nema više
iz tame ruke pruža
i čujem kako diše
u vrtu neka ruža
Moj prijatelj je umro
da, umro je moj brat
to nije bilo davno
još uvijek traje rat