Evo, dolazi ljeto –
naša samoća više ne vrijedi toliko.
Ova je utvrda pala bez borbe.
Soba u kojoj si do juče
zarivena u moje grudi,
a sada izvađena kao metak iz dlana.
Ugašena je rumena svjetiljka
na slatkom snijegu naše nježnosti,
u pritajenom krajobrazu uz rijeku.
Uzdrmao se temelj sunca.
I sada... pasti, smrviti se, krenuti...
Htjeli mi to ili ne htjeli –
počelo je.
Glasovi povorke penju se uz prozor.