Stoljećima postoji i živi
dijeleći od Gornjeg, Donji grad
Teklo je bez kraja
vrijeme tuge, vrijeme sjaja
ona pamti svaki uspon, svaki pad
Ali svjetla plina
to je doba krinolina
što su svako veče otvarale bal
Ilica, moja ulica
od Harmice, pa ispod Dverca
sve do Mitnice, Črnomerca
i još dalje
teče ravna, il se vije
sve do livada Kustošije
i još dalje
Kad je ponoć, kad je kiša
kad je bučna, kad je tiša
poznam već sva njena lica
Moja draga ulica
moja draga Ilica
moja draga ulica