Čovjeku sve je dato
samo za trenutak
i srce, snaga, slabost
saznat ćeš na kraju
kad širiš svoje ruke
da sjenu križa daju
Ti drobiš svoju sreću
u svom zagrljaju
a život tvoj je čudan
neprestani gubitak
jer nema sretne ljubavi
Život je ko vojnik
bez puške i bez bluze
za drugu kob je
četa bila odjevena
što ustaju u zoru
ako istog trena
Uveče je opet
samo svoja sjena
recite moj živote
i suzdržite suze
jer nema sretne ljubavi
Ljubavi moja mila
rano moja noći
u meni ti si kao
ustrijeljena ptica
mi proći ćemo skupa
kraj nepoznatih lica
Riječi su moje samo
zlatna pletenica
i ubiju ih začas
velike tvoje oči
jer nema sretne ljubavi
Da izmijenimo život
mi odviše smo stari
nek srca naša plaču
zajedno u noći
koliko za pjesmu
jada treba proći
I kajanja za neki
drhtaj u samoći
a bol jecaj traži
akorde na gitari
jer nema sretne ljubavi
Ljubavi nema
koja bol ne vraća
ljubavi nema
koja nas ne muči
ljubavi nema
što patnji ne uči
I zemlju svoju tako
ljubiš proklinjući
nema ljubavi
da ne živi od plača
jer nema sretne ljubavi
A takvu osjećamo mi