Arsen Dedić — Nova popodnevna pjesma — Tekst

Arsen DedićNova popodnevna pjesma

Zar je moguće
tako mlada a s tolikim teretom iskustva
Tvoje se lice naglo povećava i nagrđuje
ostavljeno vanjskoj radnoj rasvjeti
jer su u tebi pogašena sva unutrašnja svjetla
(ili ako hoćeš: svjetlosti)

žarulje lampe ugušene gornjogradske laterne
svjetiljke na prilazima Zagrebu
Takva količina tame
da se moje tijelo ne snalazi
u trbuhu brodske olupine
u mraku tvoje unutrašnjosti
Zar je moguće

Samo me malo usrećuje
što vidim da sam postao
lijep i mlad
ali što pored tebe takve
u neprijatnom osvjetljenju
u novogradnji

Dok nam se oko nogu pjeni
mlada krv proljeća
i čuju se kao u dileju
glasovi prigradskih pasa

Zar je moguće da mi
još jučer ljubavnici
koji smo ostavljali jedno po drugom
svilene tragove
kao puževi balavci




© 2006-2026 cuspajz.com