Aura+ — Slika — Tekst

Aura+Slika

Ona imala je obicaj da misli
Znala sniti i kad nije snena
Procijeniti kad da krene kuci
Pokriti se nebom zanesena

Gradila je mostove i skele
Puštala se nizvodno da pluta
Uvjek sama ogradena vjerom
Nikad od vec videna i cuta

Cuvala je za sjecanje dokaz
Mali treptaj beskrajnog na dlanu
Poplocala stazu u tom smijeru
Izabrala samo jednu stranu

Ljubila je samo znane oci
Pritajeno posmatrala ljude
Uzdizala blažene i ljupke
Prezirala one koji sude

Silna li je bila njena slika
Osvijetljena zarom njenog smijeha
Dar života malobrojnih srecnih
Uzor žene cistiliste grijeha

Ona imala je obicaj da misli