smrt je uvijek s druge strane
i promatra sliku
stojeći za prozorom upravo sam
ugledao suton svog djetinjstva
ponovno posjećujući stara mjesta
čeznem za istinom
ali prije no što padne mrak
malo se toga može reći
ispivši šalicu riječi
žeđ je samo još veća
skačem u rijeku želeći citirati zemlju
i u opustjelim planinama osluškujem
pjesmu flautiste tužnog srca
anđeli zaduženi za ubiranje poreza
vraćaju se s druge strane slike
i neumorno popisuju inventar
dok sunce na zalasku pozlaćuje lubanje
Preveo: Vojo Šindolić