Boris Novković — Vila — Tekst

Boris NovkovićVila

Kad joj kosa klizne na ramena i u prste se uplete
Oci kazu jos sam malo snena, usne spavaju ko dijete
Prosule se pjege preko lica, opet iskre su u oku
K'o da macka tjera jato ptica
Sva u trku, sva u skoku

Vila, meka i laka su joj krila
Bojim se taknuti je
Vila, bjezi pod prstima k'o svila
Svaki dan se pitam gdje si bila do sada
Moja vila....

Otkud moje usne na tom celu
I njen osmijeh na mom licu
'Ko je skoljke spustio u zdjelu
Zasto rijeci plase pticu
Na njenim usnama su moje rijeci, moji poljupci u nizu
Jos cu preko puno toga preci
Samo da je ona blizu

Vila, meka i laka su joj krila
Bojim se taknuti je
Vila, bjezi pod prstima k'o svila
Svaki dan se pitam gdje si bila do sada
Moja vila....
Bjezi pod prstima
Svaki dan se pitam gdje si bila
Sve do sada moja vila?