Boris Novković — Vukovi umiru sami — Tekst

Boris NovkovićVukovi umiru sami

Tisina ko sidro veze mrak
u meni polako kopni strah
ova ljubav je bila prividjenje
nije ovo moje vrijeme

Do zore je ostao jos koji sat
vani nemir ko da je rat
oblacim kaput i odlazim
da sve zaboravim

I opet Dunavom plove brodovi
a ti vise za mene ne brini
ko lisce sam, vjetar me raznosi
vukovi umiru sami

Tisina ko sidro veze mrak
u meni polako kopni strah
oblacim kaput i odlazim
da sve zaboravim

Dunavom, Dunavom
Dunavom, Dunavom