Uvijek sam htio (o tome nema zbora)
biti jak, biti jak ko gora.
Uvijek sam želio igrati centarfora.
Razgaljen biti na travi.
Na kamenu. Na terenu.
Voditi sobom plave kada na juriš krenu.
Biti kao vatra. Kao krik.
Imati gromovski korak,
kao bik što nosi arenu biti neumoran.
Briga me bilo za kosti. Za srce,
za slezenu.
Za teret što me tišti.
Nadahnut svojom snagom, nadahnut
svojom slogom,
htio sam igrati rukom, trupom,
i glavom,
i prsima, i nogom,
igrati s vragom i bogom,
samo da pucam i vrištim.
Kao parni stroj da vozim
kao lokomotiva da pištim.
Oduvijek sam bio takav
i sada sam još isti
u svom plavom dresu.
I takva će me valjda na odar da odnesu!