kad dotakneš dno,
ne preostaje ništa drugo
nego se uz osmijeh iznova odjenuti,
izaći vani, promatrati lica, strojeve,
ulice, zgrade, sav taj svijet
što se poput filma odmata
zato se držim rutine,
razmjenjujem novčana sredstva,
odgovaram na pitanja,
ali ih baš i ne postavljam,
dok sati odzvanjaju u prolazu i slijede me
ali nisu ni oni uvijek tako užasni
- ponekad me uhvati neki napad
divlje radosti i smijem se,
a da jedva i znam zašto
možda najgori trik koji sam naučio
svodi se na to kako izdržati;
moram znati kako se ukloniti,
a to nije nešto što izaziva podozrenje
previše smo ozbiljni,
moramo naučiti žonglirati
našim rajevima i paklovima
- igra se nama igra,
moramo joj uzvratiti
naše cipele hodaju uz nas
i nose nas na grbači
kad dotakneš dno,
ne treba ništa poduzimati
preciznost je sloboda:
sto tisuća zidova
i još više ništavila
tvoje kosti znaju više
od tvog uma
Preveo: Damir Šodan