Učitava se... |
''I dok nebo divno je,
meni sivo bit će i bilo je,
osjećaj k'o pad sa visine je, al' glavno da se rimuje,
jebo bager imam sve riječi koje ruše zidove!''
Dragi:
''Slušaj! Život je prekratak za ić' unatrag,
ja sam otiš'o malo i naučio sam taj podatak.
Svi ostave nešto, meni treba i ostatak,
Ali vratit ću se kad tad!
Im'o neke stvari, sjeb'o sve,
Kak' se kaže, ali bar sam udebljo se.
Znaš, uglavnom sve u svem' da na greškama se uči,
Al' ne na svojim već na tuđim!
Ili budeš prao suđe kad te sjebe pravosuđe,
Ili budeš pošten, ali takvog nisam vid'o duže,
Zato druže, zbog tebe i problema,
Ne pecaj u rijeci koje nema!''
Dragi:
''Volim pjevat, al' u studiju,
neki vole pjevat kad svrate i na muriju,
zato bolje šuti, ako briješ nešto šljakat,
da te ne bi skebo neki papak!
I tako je i meni jedan složio sranje,
Sad žao mi je staraca i zbog toga sram me,
Jer su vjerovali i čovječe sve bi dali
Da nisam narko, a ja ovako: lijepo,
završim tranu kod Naletilića i ekipe,
A sad me može vadit samo papa i Stipe.
Sreća mi je okrenula leđa, ispadam iz igre,
Ti sad držiš se za malu, ja za gitre.
Slušaj! Mislio sam sranja ću samo na telki gledat,
Nemoguće postalo je moguće i moš' se jebat!
Lijep dan, a na vrata mi banu ljudi,
Buraz cijela Heinzlova,a 'ko bi drugi?''
Burazsel:
''I dok gledam u dvorište,
kiša pada, a pod nogama mi gori sve.
Brate bar se nadam da mi barem kaznu ponište,
Al' to je nemoguće,
Još mi više produže na žalbu što sam pred'o juče'!
To je strašno, kad budem izaš'o?
To ne zna niti dragi Bog i on me tu naš'o
I kad sam ovdje zapeo, završe kao pjesnik,
A vani ću izać' kao duševni bolesnik!
Nekad mi je teško, al' to riješim vježbom,
Jer ne možeš ak' nemaš struje brige gasit' pjesmom.
Pomalo je tijesno, al' budem se navik'o,
Na to, al' možda brijem jer to ne može baš ni'ko.
I da imam krila pa da poletim,
Ne bi ih ni skriv'o, ne bi mogao odoljeti.
Ovdje ne bi bio, ne bi trošio si godine,
Ovdje mi je loše, tu se niš' ne vidi s ponistre!''
Jura:
''Kao prvo, ti mi doma sve pozdravi, a odvjetniku javi,
ja se raspadam iznutra kao bivša Jugoslavija.
Ne možeš izać' kad je zatvorena kapija,
na sudu su nam rekli da tu ne postoji mafija.
Ja ne vjerujem njima, k'o ni jednom tipu
A sumnjam da im vjeruju, Jelavić i Pripuz.
Dok iz druge sobe samo čuješ plač i lavež
K'o ranjena živina što je strpana u kavez
Kao riba što ne pliva, jao braćo mila
Ja se osjećam k'o ptica koja ne može
Raširit krila
Mojih ljudi uvjek ću se sjetit
Mislim jebo nebo kada ne mogu poletit.