Možete li sada zamisliti kolika je moja tuga kad vam kažem da ja ne razlikujem boje?! Da... ja ne vidim boje! Ja znam da one postoje, da na svakom predmetu, na svakoj ptici, čovjeku ili ribi ima neka boja, ali ja ih ne vidim. Meni je sve sivo... sivo... to su moje boje. Dan je svjetlosiv, noć tamnosiva, ponekad i crna jer nema svake noći sivih zvijezda. Mačka je siva, ili siva sa sivim pjegama, tigar je crno-bijeli, miš je siv, zebra je ista kao i tigar, leptiri su sivkasti na sive točkice, ptice imaju divno sivo perje, more je sivo, ili tamno sivo prije kiše, jabuka je siva, svi se konji zovu Sivko, najviše volim jesti sive banane... eto...
Često mislim da su boje negdje iza mene. Naglo se okrenem, ali one nestanu... sve je ponovno sivo...