S drugim dobima, pa i zimom dolazimo,
a jesen na ulice i krovove, u sobe i podrume
i u svakog od nas dolazi sama, rujna i lijepa,
kao sjećanje na šumski požar.
I čovjek misli, nisam se probudio na počecima,
u vremenima za buđenje, možda bih ovaj san
mogao rodbinski prihvatiti, kao Vermeer svoje boje,
i s dana na dan, dovoljno stišan, stajati tu gdje sam.
Ptica je preletjela, list pada, dijete je otišlo
sa svojom torbom, preko brda dan gleda
na neuređen stol.
Toliko toga je bilo,
toliko toga se dogodilo
jučer, danas i davno prije.