Danijela Martinović — Odavno, zauvijek — Tekst

Danijela MartinovićOdavno, zauvijek

Bolujem od tebe dušo ja
Samoća prati me
Bolujem jer nisam ničija
Već dugo, dugo vrijeme.
Bolujem što za te nemam lijek,
Što nema te, a tvoja sam baš zauvijek.
Bolujem, što nisam umrla
Kad sam te vidjela.
Bolujem, jer nisam dovoljno za ljubav dubra bila.
Bolujem što za te nemam lijek
Što nema te, a tvoja sam baš zauvijek,
Odavno zauvijek.

I prođe dan, prođe noć
A uspomene tuku
I prođe smijeh a neće bol,
Dok ruka traži ruku
Duboko u oku mom
Suza s tvojim okusom.

I bolujem jer u srcu je lom
A tuga kuću ne bira pa useli
U bilo koji dom.
Ja bolujem što za te nemam lijek
Što nema te, a tvoja sam, baš zauvijek,
Odavno zauvijek