Učitava se... |
poci cemo izvan grada
krecemo na put u sumrak
zavjesa od kise pada
drvoredi piju sumrak
biti daleko od tih divnih ljudi
sto su zaboravili smijeh
a nama nek se u otsustvu sudi
jer mi smo posli zauvjek
u sumrak
otisli smo iznenada
ne znamo sto nosi sutra
blijedo svjetlo listopada
zute pumpe pored puta
i svako novo jutro dok nas budi
polako zamesti ce trag
misli ne priznaju al srce sluti
da ovaj dugi let je pad
u sumrak