Učitava se... |
I.
Za tebe bih napisao Ilijadu, Odiseju i još
deset tisuća drugih stihova jer ti si prva ljubav.
Niti jedan stih za tebe ne može biti mutav.
Ne bih si nikad oprostio
da napravim neke stvari čime tebe bih uvrijedio,
jer volim te ko sebe moj predivni grade.
Tvoje predivne fasade, tvoja pročelja i sve te stare zgrade,
ona noćenja na livadi u viksi iza Maksimira, da,
ja mogao bih obećati da bit ćeš uvijek jedan
jedini u mome srcu, svaka čast drugima
ali niti jedan grad nema dušu kao Zagreb.
Zagreb, ljubav ispod Sljemena od prvog udisaja
sve do vremena kad napokon sam uspio
dosegnut ispunjenje snova.
Tremens kao sova luta ulicama noću,
veličanstvena melodija tišine me ispunja i mirnoću
mogu prenijeti u riječi jer ova tema dušu liječi
kao porcija graha i kuhanoga vina
na vrhu u snijegu kada puca nova zima
ili đir oko Jaruna na biciklu i možda koja kuna
za sladoled i sve je kako treba...
Znaš da nema ljepšega grada od bijeloga Zagreba!
II.
Ova pjesma je za grad koji ima najljepše djevojke na svijetu,
za građane koji uživaju u pogledu
sa nebodera ili manjih kućica i stanova
i svakoga purgera i semafora, tramvaja
i svaki kvart ovoga zemaljskoga raja,
svaku notu kaj sam čuo u životu
da posvećena je Zagrebu, za svaku
životinju u Maksimiru, svaku kap kiše koja
pala je na površinu prekrasne metropole
i ova pjesma je za sve koji vole
veliko srce Zagreba. Od kuda god dolaziš,
ja te molim samo malo da pripaziš.
Imaj poštovanja prema gradu s milijun
odlikovanja tvoja ljubav nije manja
prema tvome zavičaju
ako cijeniš ovaj grad u njegovome sjaju.
Kužiš li kaj želim reći,
dopusti kulturi da te nagradi, u sreći
ćeš uživat sve dok jednoga ti dana Zagreb
neće nedostajati ko meni kada nisam u blizini
pa Tremento kao mali kikić slini na bini...
Za Zagreb bih napisao i posvetio mu cijeli svoj album
ali ostao bih neshvaćen, pa moram sve
sažeti u samo jedan jedini BUM