Sinoć je vjetar pjesmu pisao
Vjetropisom što na kišu je mirisao
Pred sobom je vale gurao
Pučinu… kao papir smežurao
Mada razlog pjesmi nije znao
Svog je sebe u pjesmu dao
Jer ni pjesnici razlog ne traže
Pišu… a oči im vlaže
Sinoć je vjetar pjesmu pisao
Samo da bi svijet lakše disao
Jer kad je njegova pjesma stala
… kiša je pala