Učitava se... |
Tu usred polja posljednji raste cvijet,
već kraj je ljetu i njegov bit će kratak vijek.
Dugo već vjetri hladni lišće nose,
maglenim ruhom odjeven je dan
a jutra već su tako hladna,
srebri se mraz.
Bijelo će jutro cvijetu mom donijeti smrt,
pod hladnim plaštom utonut će u posljednji san.
Ostat će pusto polje gdje vjetri jure,
jutro sivo što u nov se pretvara dan,
za dušu moju siva pustoš,
tuga i bol.