Učitava se... |
U tamnu onu, tajnu dalj,
Pod jablanova sjenu,
Niz cestu hitru, beskrajnu,
Saonice nek krenu.
I jošte prije nego noć
Svoj sag zvjezdani splete,
Nek naši vranci pomamni
Već uzagrapce lete.
Nek snijeg s grana sipa se,
Na vjetru vije griva,
A ti mi bliže privij se,
Ti, moja željo živa!
Pa kuda god nas vodi put,
Je l? to nam je svejedno.
Života nema za nas tu,
Tu duša gine bijedno.
I ja ću uzde pustiti,
Šta treba cilja nama?
Ta kazat će nam vjetar put,
I noć nas vodit sama.
Pa tko zna, što nam skriva sve
Ravnica ta daleka,
I brda mrak i rijeke led,
Gdje smrt il život čeka.
Ej, bilo kako, znat ćemo,
I ako kob nas shrva,
Da samo naša bješe noć
— I posljednja i prva.