Dragutin Milivoj Domjanić — Rezignacija — Tekst

Dragutin Milivoj DomjanićRezignacija

Nisam to ja, kada rug se moj smije.
Ne znaš, koliko se molim
U moje noći, u samotne noći.
Ne znaš, koliko te volim.

Znam ja, da sve je to zalud, bez svrhe,
Vjera i želje mi lude.
Sve, što sam snivao krvavo živo,
Ne smije nikad da bude.

Al moje misli se vraćaju k tebi,
Moje te radosti traže,
Zalud mi ponos, moj nesretni ponos,
Da te zaboravih, laže.

Nisam to ja, kad mi s riječi drske
Obraz kom plane od stida.
Ne čuje nitko u mojemu srcu
Bol, što bez suza mi rida.

Ne znaš ti mene. Da znaš, tad bi možda
Nestao smijeh ti s usta,
Možda bi prestala zvoniti tada
Pjesma ti vesela pusta.

Pa bi ko magla ti na dušu pala
Tuge neutješne tmina,
Pa bi ti k srcu se svila ko zmija
Moga života gorčina.

Volim te, volim, al odat ti ne ću,
Ne ću da radost ti smutim.
Uživaj život i mladost i sreću,
Ja ću da ginem — i šutim.