Dragutin Milivoj Domjanić — Zrcalo — Tekst

Dragutin Milivoj DomjanićZrcalo

Broj otvaranja: 993

Zrcalo malo od slonove kosti.
Slike mu blijede, nikada jasne.
Sve kao kroz suze samo se vidi,
Tamo i sunce i radost sva gasne.

Sumračna magla na staklo je pala,
Pod njom se sakriva tajna duboka.
Kao da tuga te gleda daleka
Sablasnim mirom već umrla oka.

Zar su u dane ga strasne i žarke
Zrake sunčane oslijepile plamne?
Ili jasnoću mu smutiše stravom
Ponoći bolne i beskrajno tamne?

Uzalud dobra ti, bijela ruka
Maglu tu sumračnu brisati kuša.
Malo je zrcalo uvijek mutno.
— Tužna je, uvijek tužna, mi duša . .




Powered by VegCook.net

© 2006-2019 cuspajz.com