Dragutin Tadijanović — Moje igračke — Tekst

Dragutin TadijanovićMoje igračke

Oca nema kod kuće, to znam. A djed
Nakon ručka spava. Moja baka sad pere suđe,
I mene jako voli. Ona mi neće ništa
Ako otiđem pod kolnicu i skinem lanac
S ornica. I lagano ih izvučem na dvorište.

Najprije ću se malo u dvorištu igrati;
I ako se djed ne bi probudio, a ja ću
Otići onda pred kuću, na put.

Kad budu i druga djeca htjela
Malo da se vozaju, odmah ću im dati,
Ali ne za dugo. Kad ornice stanu, kazat ću im:
"Bolje bi bilo da idemo svirale pravit.
Kraj našega potoka ima puno vrba,
A baka će nam dati novu crvenu škljocu."

Ostavit ćemo ornice... Idući
K potoku, ispod prozora, vikat ćemo u glas:

Kreni koru, pušći vodu -
Tele sisa mliko -
Po dolini, po gorini -
Po sljepačkoj torbetini!

Vikat ćemo, kažem, kao da će svaki, uskoro,
Oguliti koru sa šibe vrbove. Probudimo li djeda,
On će se protegnuti
I sigurno nam opsovati sveca.