Učitava se... |
Nekad davno nalazila se u blizini Rokovačke crkve lijepa, velika kula. Njen gospodar
bio je vlasnik jedne manje kule na brežuljku blizu sela Gradišta. Imao je ljepoticu,
jedinicu koja je bila vrlo pobožna.
U ratu s Turcima on pogine. Sve njegovo bogatstvo i imanje ostane jedinici kćeri.
Turci doznaju da je imanje ostalo na jednoj ženskoj glavi. Nisu se usudili otvoreno
zaratiti, nego je naume ubiti i lako čitavu zemlju prisvojiti. Dočuju da o svakog sveca
djevojka i okolni narod u velikom broju pohode crkvu. Odluče napasti crkvu prve
nedjelje misleći tako jednim udarcem djevojku smaknuti i mnoštvo naroda bez
poteškoća pogubiti. Naumljeno, učinjeno. Prve nedjelje tajom opkole kulu i crkvu
te nenadano napadnu. Posijeku mnogo naroda, ali im djevojka nekako izmaknu.
Temeljito pregledali crkvu i kulu, ali djevojke nema. Krenu u potjeru za njom.
Bježi djevojka i na putu nađe u plugu upregnutih osam volova. Vidi približava se
potjera, nema kud ni kamo, sjede u plug i potjera volove. Volovi grabe što brže mogu
i sami udare prema kuli blizu Gradišta. Djevojka bježi u kulu, a Turci za njom. Njoj
pobožnoj smiluje se milostivi Bog. Otvori se brežuljak i ona s plugom i volovima
propadne u zemlju. Turci ostanu praznih ruku. Bijesni razruše obje kule, jedino crkvu
nikako nisu mogli.
Djevojka, volovi i plug kako su propali u zemlju odmah
su se u zlato pretvorili. Godinama narod kopa po
brežuljku tražeći zlatnu djevojku, a nalazi samo
ostatke njene kule.