Učitava se... |
Kada putnik zabludi sred luga,
Pa vas netom lug zašušti vihrom,
I oluja raspljusne se širom
A on jadan bez konja i druga:
Grozna srce pritisne mu tuga,
Po tmini se obzire s nemirom -
Dok ti eno sa zlatnim kondirom
Na nebu se ne pojavi duga.
Kanda ljestvu bog mu s neba pusti,
On se prene i jedva odane,
Te već tuga sa srca mu pane.
Tako i moj ode jad k svim bijedam,
I sve bure i oblaci gusti,
Kad god Tebe, ah, Tebe zagledam!