Edo Maajka — On je mlađi — Tekst

Edo MaajkaOn je mlađi

On je mlađi, rodio se kasno i nije mu jasno, zašto otac govori
da bi trebalo sve srbe na vrbe, kako da objasni da voli baš nju baš
srpkinju, baš Milanovu kćer, kako objasnit ocu u kojem je bio geler,
kojem su cijeli odred pobili srbi, kako objasnit igru koju je uvjek išo
prvi, da je rođena u Zagrebu '85 isto ko i on, i da sad nosi baš
njegovo dijete, treba će starog sanagsa ko i njoj piva onda kad je
sve počelo kad je sa njim na maturalcu bila.

Oni su urbana djeca, briju na exove i na partije, ne zanimaju ih vidre ni komunusticne partije, oni vole samo Dinamo, i Edia i Tuzda, pacifisti bankrotiraju sve sto je made in USA, oni su metropola, kvarius oni su radio 101, da ih pitaš ko je predsjednik oni će reći ne znam. Kasno je za podbacaj iskreno oni podbacaj ne zele vole se ludi maturanti svoje dijete žele.

Imam plan, reć će im tata i mama ovo je Ana, tako je svejedno svi
zovu, prešutiće da joj je pravo ime Milana, al ne ne, saznali bi kad tad, stari voli kad sam iskren, zato im idem reć sad sad. Travno, zgrada liftom do četvrtog sprata, prezime Marušić njegova mama im otvori vrata: Dobro veče, bog mama fino miriše ti sarma, ovo je moja djevojka; Drago mi je gospođo, ja sam Milana. Ja sam Marija, vi uđite, sad će večera vi se posložite.

Tak si zgodna, ite za sto, ja ću doći odma. Za stolom stari sa žujom, puši kolumbo cigarete na zidu Franjo spomenica iz rata bajonete.
Koga to moje oči vide, faljen Isus sine, muški stisak ruku koje se znoje i pitanje koje je ime tvoje. Milana, ona reče blago, i stvarno mi je drago. Prezime? Ma nije bitno... Ma bitno je mala, bitno!
Dovodiš mi četnike u kuću, imaš muda! To nije sve stari, Milana je
sa mnom i trudna, vec treći mjesec, došli smo reći vama pa onda idemo do njenog oca Milana i njene mame Jele.

Franjo, to je njihov život, nek naša djeca rade što god žele.
Došli smo reći mama prvo vama da ćemo se vjenčat. Ako se misliš sa njom vjenčat, onda može mali komotno odjebat iz stana, a obojica znamo da nemaš kamo! On se samo diže sa stola pogleda Milanu i reče: Milana hajmo, hajmo u pičku materinu odavde! Ivane staniiii! Ivan stade, otac na koljena pade, otac pade u plaču u desnoj ruci mu osigurač, otac jeca, u lijevoj ruci mu bomba iz Kragujevca, srce ga skljeca i kaže: E nej moja djeca, isto mi je, da mi ovaj srbski geler puce, jos srbsko unuče da imam, isto bi me bolilo isto bi me ubilo!

Slušaj me tata, pun mi kurac i tebe i rata, i ustaša i četnika i partizana i domobrana, ja volim nju više nego ti domovinu, Tuđmana i generale, ja volim nju i boli me kurac za ostale. Ona je moj pljesak, ona je moja oluja, moja crkva i papa ona je moja spomenica rata, unprofor prevlaka, ona je moja haška klupa, ona i dijete su mi bitni više nego ti i sve to skupa!

Otac se skameni, otac se nemiče otac zanijemi, Marija mu smirujuće šakama stišće ramena, u sobi muk i zvuk dolazi sa linije, svira linija i Mate Bulić Gori borovina, gori gori mater joj jebem, on gori dok gleda sina kako ga ne jebe, ni pet posto, on je naprosto sretan sa četnikusom, gleda svog Ivana, svoje dijete, kako je hrabar i odvažen ko on devedesete. Al nije on sad zato spreman, on ga napušta spremno i nije mu svejedno, živjeće bez pomoći mame i oca, na njihovu spravu napušta nu ulicu Božidara
Markovca Travnog, drži Milaninu šaku čvrsto, volim te kaže klinac klinki, biće sve uredu, VJERUJ MI!