Učitava se... |
INK:
Doktore, doktore, zlo mi je, što mi je?
Trošim apaurin da lakše zaspim.
Kažu svakom dođe žuta minuta mene
je pukla jedna žuta duga ko godina ljuta,
kompa mi na igli, doktoreeeeee kuda smo to stigli
drugi me gnjave za novce valjda briju da
smo se digli. Kolko zarađujem, kolko ploča prodajem
brate život nije fer svi su plastični ko Cher.
(a vi ste?)
Krv bez vene u zemlji gdje ginu djeca
danas kad čujem sirene, paranoja me štreca.
Sjebo nas je rat dok su lude vikale treba klat
danas se pola nacije boji leć a kamoli ić spat.
Nemamo za jesti al uvijek ima za srat
Doktore zašto je u ljudima zlo, da mi je znat?
(samo polako)
Kako polako? Meni su sati minute
vrime leti ko One II Many, kod nas ništa se ne cijeni.
Dajem ljubav jednoj ženi, a ona ganja tuđe plahte
djeca oće za van a ja nemam za platit
rate, za stan, pa kak da ih učim da vjeruju
u Djed Mraza kad mi je život svlačionica
poput Roberta Knjaza. Crvenih obraza
smišljam im laži za majku, jer je nikad
nema, da im pročita bajku,za spavanje,
već se s drugim vucara na cajku
blati i njih i mene, dok glumi radodajku.
(bez vrijeđanja)
Ma ko tu koga vrijeđa ovdje stvari tako stoje
pametni u ludnicama, a ludi mi dnevnice kroje
djeca plaču, neznam šta ću, pa molim da kažu što je?
u školi nose pištolje pa se među vršnjake svoje, ić' boje
A prijatelje svoje pamtim u magli dima
nekad nisam mogo bez njih a danas ne mogu s njima.
Poganim jezicima jer ih mržnja puca ,
šire neistinu kad god zinu pa ni se non-stop štuca
(evo popijte si vode..Nije sve tako strašno..)
Vraga nije,
doktore ma ne znate vi kao je meni živjeti
u hrvatskoj psihi. Doktore Doktore
ne znate vi kako je živjeti u hrvatskoj psihi.
SHOT:
Gospodine, Gospodine...
najveći problem je u vama,
svojim negativnim stavom samo sebi škodite
i sama pomisao da žena vam vucara se za drugima...
Ma molim vas! Nemojte!
Za vas je udana, a djeca kad plaču, vi ih istucite,
da vidite dal drugi put će pustit suzu?
Neće, tako smirite i sebe i njih,
više vas neće vući za rukav
depresivni ste gospodine, to vam je krivi stav...
Nije ništa ljudima, problem je samo u vama
idite, ispucajte se na utakmici Dinama.
Pa pustite okolinu, radite, to je to
dajte idite odavde sretni što imate posao!
REMI:
Čujem glasove u glavi...Kaj da napravim?
Da odem u Švabiju bauštelat, u Italiju se kurvat
konobarit na prekooceanski brod
ili da dišem ovaj isti hrvatski smog?
Da se budim u 5, pa na šljaku u neku tvornicu
u rujnu dobim plaću za veljaču,
plaćam grobnicu na Mirogoju, stanarinu, struju, telefon,
odvajam si od usta dok ne puknem ko balon.
Dajte mi, doktore, čarobnu formulu, abrakadabra,
da razvučem od prvog do prvog,
ne, nisam sabrana i nisam svoja sva
a trebam bistra čula sva da bi familiju prehranila..
(oprostite, molim?)
Eto, niko ne sluša, nit da pokuša
samo svi lažu i prenemažu ko da smo u Saboru,
a moje lice slaže boru na boru,
Europa nas drži u šaci ko ovce u toru..
Odajte mi foru!
(nema tu..)
Ma nešto mora!
Kako to, drugi mirišu na parfem ja smrdim na vlagu?
Kupam se u znoju lica svog, stavljam na vagu
sve mogućnosti, nemam budućnosti
jedino imam mali podstanarski stan i tanak san.
Navečer, raširim noge iz navike i jer moram,
ne smijem mu reći "ne", ak popije, zna biti nasilan.
Često se događa, izgubi živce, nije fer
da živim s masnicom na oku, u strahu, i ja i kćer, i tako svaku večer..
On ima PTSP, zahvalnicu i geler u nozi,
a ja razbijeni san i mjesto u redu na burzi...
SHOT:
U redu, razumijem, al vaše depresivno stanje nema smisla,
vi ste zdravi, možda da rodite još djece?
To da vas malo zabavi, svaki problem se zaboravi -
podižite sretnu obitelj, nek vam je to primarni cilj,
seks sredstvo, suprug hranitelj, pa pustite njega na miru,
vama je dosadno
(ali doktore),
ma nemojte, sve mi je jasno, ja vas razumijem posao
idite (ali) idite, rađajte djecu i nemojte prigovarat,
vi znate gdje vam je mjesto, nemamo o čemu razgovarat, doviđenja!