Učitava se... |
Zatvorila si se u sobu, zaključala vrata,
Sama protiv svijeta, kao ptica bez jata.
Sa tugom ko Werther,
Sva zbunjena od života,
Tijelo ti je mlado, a duša k'o da je stota.
Sjedim pokraj tebe pa ti brišem suze,
Ramena ti se tresu dok minute sporo puze.
Digni glavu, srećo, znaš li koliko vrijediš?
Snagu nosiš u sebi, a to nikada ne blijedi!
Ne brini se ništa, sve će doći na svoje,
Oni što te danas gaze - sutra te se boje!
I gdje god pođem ja, u mislima nosim tebe,
Malena, gledam te, a vidim sebe!
I to što te muči nije vrijedno pažnje,
Upoznati ćeš ljude, iskrene i lažne.
Al vjeruj u sebe i slijedi taj put
Koji vode te do sna,
Malena, ista si ja!
Malena, iz kojeg si ti Svemira
I zašto te sve nervira?
Sva si puna nemira.
Malena, iz kojeg si ti Svemira?
I ne daj da te nervira
To te Život trenira.
Svoje tajne bi skrila da ih nitko ne dira,
Samoća je sigurnost - u njoj tražiš malo mira!
A slobodu sanjaš jer je daleka k'o Svemir.
Duboko duboko uvuk'o se nemir...
I kad misliš da pucaš i kad bježiš daleko,
I kad mrziš svakog 'ko je ikada rek'o da je sve to igra....
Obriši suze, ne daj da itko dostojanstvo ti uzme!
U tebi ima snage mada sumnjaš kad padaš
I doći će jednom sve čemu se nadaš!
Ono što želiš je sreća, a pred njom si slijepa!
Kad nisi za sebe - za koga si lijepa!
I to što te boli, zaliječit će vrijeme,
Onaj 'Ko Te Voli pojavit će se iz sjene.
Uzmi lijepu riječ ka srcu, al' istrpi udarac!
To što ružne riječi slome, zaliječit će poljubac!
Malena, iz kojeg si ti Svemira
I zašto te sve nervira?
Sva si puna nemira.
Malena, iz kojeg si ti Svemira?
I ne daj da te nervira
To te Život trenira.