Vremešne gospođe vješaju plahte na sivim prozorima,
lišće ozebla hrasta miriše na svježe obojane zidove,
vreće s mačkama kotrljaju se niz pločnik,
a lijepe stjurdese tek što nisu sletjele.
Da bi to bio dobar dan, moram zatvoriti vrata
jer kad su mi vrata otvorena,
mačke ulaze, mirisi izlaze,
stjuardese su uvijek u zraku,
a ja postajem vremešna gospođa bez plahti i popluna
za vješanje, otresanje i spremanje.
Tad me sivi prozori stišću
kao da sam dojka mlade djevojke
u rukama mladića koji je o strasti učio
iz časopisa na susjednom kiosku.