Fazla — Mliječni put — Tekst

FazlaMliječni put

Eee, kad bi' se mog'o probuditi
negdje daleko od svega
i tuđu zemlju poljubiti
zemlju bez garavog snijega

tamo gdje ima ponosa
da se prisjetim
kako ga je imati

eee, kada bih mogao srediti
da pođu sva raja stara
i svoju trešnju presaditi
negdje da vazda behara

tamo gdje ima nade
da je zagrlim
i zadržim

odem li uvenuću
ostanem li poludiću
nemam ni ja sto života
i da imam bila bi sramota
kako živim

eee, kada bi moglo stati sve
u ove prašnjave kofere
sve bez čega se ne može
grana loze iz kolobare

i flaša vode sa čaršije
da je zalijem
jer bez nje rasti ne može

odem li uvenuću
ostanem li poludiću
nemam ni ja sto života
i da imam bila bi sramota
kako živim