Fjodor Ivanovič TjutčevSilentium!
Šuti i taji, skrivaj,
Svu maštu i sav osjećaj,
Neka u dubini duše
Ustaju i tu se guše
Bez riječi, kao zvijezde sjaj,
Ti divi se - i ne pričaj!
Može l' srce sve kazati?
Kako drugi da te shvati?
Samu bit da prozre baš?
Izrečena je miso laž.
Naklapanjem se izvor muti
Napojen njime - ti zašuti!
U sebi samom živjet uči
Jer čitav svijet u tebi huči;
Misao skrivena i viša
Uz vanjski šum će biti tiša
Danju nestaju joj puti.
Slušaj joj pjesmu - i zašuti!