Kod kuće je lijepo, kao u raju,
svi dani nose šešire ÷ strınu,
djevojci slatki uđoše u glavu
te sanja samo svadbu razigrınu.
Zašto ne! Otac joj je dom pripremio,
opet obijelio sobe za prijem,
sad samo čeka da bi pozdravio
mene nasljednika, da mu oči zaprem.
Druže, daj, udari šakom mi glavu!
Kud raste san, sav sam u zaboravu,
proklet sam kao i moj siroti puk.
Vidjet joj neću vjenčanu opravu.
Oca su joj zakopali na Rabu
i ja ću skoro nestati Bog zna kud.
Preveo: Radoslav Dabo