Ovo jutro puno samotnih trava,
i ja pastir u gori zapuštenoj,
poput mahovine u gori zelenoj:
u vlasima mi raskoš cvijetnih glava.
Svi prsti trepere na svirali,
glasovi tiho miluju mi ruku,
kako bih segao duboko u dnu
gdje su bez glasa moja braća pali!
Za spomen sam zaklao janje bijelo,
razlio krv na njino jasno čelo
da moj vide jad u tamnini svojoj.
Znam ... Mrtav je moje braće čitav stroj,
i kao u mirnu tužnu obredu
jutrima tužim u svom zvuku blijedu.
Preveo: Radoslav Dabo