Zašto me gledate kao skoru smrt,
ljudi, kao da stižem iz tuđine,
zašto vam radost s obraza izgine
kada zine pred vama svijet satrt?
Ah, idite! Ta vidite da otrov
na usnice mi lije vruću slinu,
da urličem u samrtnu dubinu
srca kao u mrtvački nam pokrov!
Ne želim mrzlih vam ruku darova,
prazna me samilost peče još huđe
od preziranja bogatih gomila.
Odavna se bijela kula srušila
koja mi svijetlila sred vode tuđe.
Trnuće je vapaj njenih glasova.
Preveo: Radoslav Dabo