Prošlo je kad bi me, luda, smutio
svaki krik krvi, očima zovljiv trag.
Otići ću i više neću natrag.
Kriste, za Tobom sam se uputio.
Budi uza me kada budem krotio
bolest diljem zemlje, što je rodni kraj,
ovu zadnju, najveću žudnju smekšaj,
da bih se sav Tvom svjetlu zavjerio!
I još te molim ovo, da otpustiš
što sam bacao kalj u srdaca vir:
premnogo puta mi pjesma bje kletva.
Kao ja sâm, za vječnu smrt bje žetva,
a Ti si život, i sloboda, i mir,
i znam da svakome rado se dijeliš.
Preveo: Radoslav Dabo