Utopi me u noć i vihore,
razbij, rabuktaj usne spokojne,
ne daj da gledam dlanove prozorne
kad segnem u mirne bježeće zore.
Ti znaš, sve više bih o Tebi sanjao,
ako daleko za jutrom bi me zvao,
i nikad, Bože, ne bih Te izdao
kad bi mi se val krvi u grlo zagnao.
Tražit ću te cjelovom Tvoje smrti,
tražiti svuda, i nečist ću otrti
strganim rupcem, svoj kaljavi obraz.
Ako se srušim u kameniti gaz,*
prije no izgorim na Tvom ognjištu
bit ću bar kamen, čist na Tvom križištu.
Preveo: Radoslav Dabo
* gaz, u hrv. uzmorskoj idiomatici: kolska usjeklina ili ljudska ugaževina u kamenjaru; prtina, kozja staza i sl.