Pokápalište je negdje na vrhu,
bez križa i ruža; groblja, osama
preko raspala zida žute loze
što vapi svjetlost klonulim rukama.
Ležim u dubljini, tiho, tiho,
u nizdolju večer ledena i pusta.
U meni je noć, i ona mi svijetli.
Joj, lijep muk u prahu zasutih usta!
Preveo: Radoslav Dabo