Spoznah da su mi ruke sada tuđe,
da žude zagrljaju prebolesnu,
da sila uzima dušu izgubljenu,
u svijetlu valu tonem u dvoumlje.
Znam: nikada neću ugasiti svijeće,
što divlje plešu u oknu nasmijanu,
da pred mrakom usna žedno trepeće
i u lice mi sav oganj razmeće,
samo da dišem dah po svemu zažganu.
Preveo: Radoslav Dabo