Odriče se svjetovne upotrebe
orgulja i odlazi u pustinju,
tamo pjevajući slavu Bogu,
noseći sa sobom svoje lire.
Pjesma stoglasne lutnje
teče među zborom zbora,
od dolaska zlatne zore
pa sve do zalaska sunca.
Ali radost ispunjava njegovo srce
pjevanjem slavuja
i svih stanovnika kuće,
jer svaki uvijek progoni svoje.
On okuplja tihe mlade ptice na drugom proljeću,
svira im svoje žice
i uči ih raznim pjesmama.
Kosa, tvrdoglavo dijete, uči svete pjesme
od voljenog Augustina,
viburnuma s vučjom glavom .
Mjerim vlastiti slavujev nagon,
mjerim slatke melodije što dolaze iz ljubavi
mom srcu,
Bogonosac ga zove:
"Hej, kos, debeloglava, tvrdokljuna
ptica napustila je svoje
pjesme, pjeva ljepše,
slavuja se ne da naučiti!"
Ali Bog nije upozorio slavuja,
nego je samo upozorio pustinjaka:
"Pusti mog slavuja,
kao što sam mu grlo napravio."
Jeremija, u svom željeznom ropstvu, pjevao je
o dubokoj tuzi; Salomon je pjevao
svoju pjesmu
ljubavi u velikoj hvali.
"Kome sam udahnuo duh pjesme,
njemu sam dao svoje pjesme;
nitko drugi, samo ovaj, neka pjeva
dok ne utihne u grobu."