Ko zna
kako da sa duše noć se skine zla?
Ko znade
odagnat kopca – danonoćne jade –
što naše srce kida u komade?
Ko zbori
od uspomena da zaborav stvori,
da očajanje od budućih skloni,
i da izbegne još što sad ga mori?
I kako
da budem pesnik kad je teško tako
u srcu nosit il’ raj ili pakao?
Pozivu
predaj se svome, muči muku živu.