Poet tvoj nov Slovencu vijenac vije,
ispreplećuć ga s petnaest soneta,
a »magistrale«, pjesma tri put peta,
povezuje svih drugih harmonije.
Izvire iz njeg, u nj se opet slije
soneta svakog pjesan — on je meta;
krajem je prve druga započeta,
a pjesnik sličan vijencu poezije.
Sve misli su mi iz ljuvena vrela
i ma gdje noću legle i zaspale,
zorom se bude, prije dana bijela.
Života moga ti si magistrale,
što ostat će, kad nestane mi tijela,
ranjena srca glas i tvoje hvale.