Ranjena srca glas i tvoje hvale
Slovencima će biti i u dane,
kad mahovina grob mi kriti stane,
kad sve mi patnje u njem budu spâle.
Kad pjesme ove slušat budu stale
djevojke gorde, i moj glas ih gane;
možda će okov gvozden da im spane
sa srca, da bi ljubav cijenit znale.
I Kranjcu zora jednom će da svane,
kada mu zvijezde ljepše budu sjale,
i kad mu duša od pjesama plane;
A s njima će i ove pjesme male
živjeti možda, jer za bolje dane
i krv svog srca klicama su dale.