Mirisne, rosne ruže poezije
otkrivaju, što u srcu se skriva.
Srce je moje vrt i plodna njiva,
gdje ljubav sada elegije sije.
Ti si im sunce. Al mi dano nije
pronaći te, o luči, željo živa:
u kazalištu, ispod okna siva,
na plesu, šetnji — svud se lik tvoj krije.
Koliko puta od čežnje poludim
u gradu našem sresti te što prije,
no zalud lutam i uludo žudim.
Oko mi suze u samoći lije,
i zato pjesme, zbog kojih se trudim,
iz kraja nisu, u kom sunce grije.