Učitava se... |
Idi sad druže moj
Ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti
Putu mom tu je kraj
Umoran ovde ja ću stati, želim mir
Na kraju svake priče ti ostanu lijepi snovi,
maštovite priče o lovi i sjećanja na lijepe dane,
ja rušim zidove iz glave i gledam život sa strane,
posmatram stare jarane koji pucaju kao grane.
Ponekad je strah me, slušat te priče, šta me se tiče,
al trebao sam poslušat barem jedno biće,
najboljog jarana koji u pomoć viče.
Prestani pričat o tim furkama na drogi,
super je tebi na bobi al to je samo stepenica niže,
dan dolazi bliže kad će ti i ona dojadit,
i prestat da te diže i već vidim hitna kako stiže.
A tebi u ruci igla je zabodena,
stara ti je doživjela slom i u bolnicu odvedena,
a tvoj stari se na sahrani na mene dere što te nisam pazio,
ja sam tek to shvatio kad sam sliku u džep stavio.
Sad ti gledam sliku i sjećam se kad smo pili,
prvi put travu pušili i govorili jebo hemiju,
trebao si mi biti kum, dvije glave jedan um,
prije sam mogo puno više uticat na tebe.
A sad listam prošlo vrijeme gledam gdje smo pali,
ali nema buraz, jedno poglavje u toj priči fali,
prije smo se talili za albume nove,
onda si se talio za bobe i roko tramale kod rođe.
I non stop si zvao mene na rave party da dođem,
kako pomoć drugom ako tim putem pođe?
Nikad se nisam furo na ulogu vođe,
a kod tebe sam fakat jedno vrijeme možda čak i trebo.
Primijetio sam jer si me drugačije gledo,
nisi ko prije se zezo, al mi nisi nikad ništa reko,
možda si me tako ustvari u pomoć zvao
al ja to nisam znao, samo da si mi jedan znak dao.
I onu jaknu kad si prodo, ja sam kasnije skonto zašto,
imao si dug kod dilera on ti nije prašto,
one priče o skidanju sad znam da si mašto,
prije sam ti vjerovo a kasnije si me samo lago.
Jedan bez drugog prije nije nikde mako,
kasnije si furo s kim si stigo, i gdje god si lovu digo,
sve s sa nekim lafo jaranima na gadro spičko,
govorio si kako su ti oni pravi jarani.
Al svako je vidio da je to interes u stvari,
de mi Frenkie cenera pozajmi i sutra navrati,
i jebo mater ako ti ja sve sutra odma ne vratim,
najkasnije tad, sve sam trebo znat.
Al nisam mogo verovat, sad se osjećam kriv,
I nemogu da se pomirim i ta gubitak da primim,
da sam te barem kod tvojih roditelja izdo,
kad si onom taxistu zbog onih par maraka izbo.
I onaj nakit kad si onog dana od stare ukro,
skonto sam da si preduboko u to sranje upo,
sitnice budu u meni i one slike stare,
zajedničke gide i upute tvoje kak se cure bare.
I tvoj mlađi brat na tebe sada pravo liči,
nekad kad ga vidim zovem ga imenom tvojim,
al za njega se ne bojim, on neće tvojim putem ići,
svaki dan na trening piči, s tim će još daleko stići.
Biće pravi jebač kao što smo uvijek govorili,
mi smo se za trebe borili a njemu dolaze sad same,
i to ne one glupače ko nama nego prave dame,
i uvijek kad ga vidim jako ko tebe ga grlim.
Stara ti od onog dana nije baš više ista,
i dalje ti je soba čista, nikom ne da da dira ništa.
Uvijek pita jel neka tvoja stara majica kod mene,
jer treba da bude sve čisto i spremno za tebe.
Uvijek se ježim kad s njom u istoj sobi sjedim,
a brat, svaki dan čvrsto grli i ljubi nju,
a ona priča s tobom k'o da si za stolom tu,
i uvijek kaže Frenkie vrati majicu nemoj da bi zaboravio.
Stari ti se popravio, i on je dosta propatio,
al ozdravio i na kraju svega fino se oporavio,
često nazove, pita treba li mi love,
zeza za široke tole i glumi neke reperske fore (yo, yo)
Znaš bolan kako nas je uvijek zezo prije,
samo što mu sad osmjeh na licu isti nije,
nedostaješ mi brate, neki ne mogu da shvate,
kako tuga tolko traje i zašto ne živim više dalje.
Jarane ne mogu, ko da si mi iščupo nogu,
s tobom umro je i dio mene a onaj drugi vene.
Sto nastupa sam tebi posvetio i nadam se da sam se barem malo promijenio i opametio,
nisam znao da mi droga može druga otet,
znam sad ne mogu vratit vrijeme i iz početka počet,
al naveče kad legnem da spavam... vidim te opet i opet
Na kraju svake priče ti ostanu lijepi snovi,
maštovite priče o lovi i sijećanja na lijepe dane,
ja rušim zidove iz glave i gledam život sa strane,
posmatram stare jarane koji pucaju kao grane.
Ponekad strah me...