Učitava se... |
Pukle su od tuge žice,
pokrile joj magle lice.
Al' još čuvam njenu slike,
čuvam sliku još je vidim tu.
Noćas tuga kao njena kosa miriše,
noćas je u svakoj pjesmi ima previše.
Noćas se u oku njišu trešnje daleke,
K'o da su me njene usne opet ljubile.
Neću ovu pjesmu više,
da mi uspomene briše.
Neću više Bog ni jednu.
Bog mi jednom možda vrati nju.