Goran Bare i Plaćenici — Svaki put kad odeš — Tekst

Goran Bare i PlaćeniciSvaki put kad odeš

Svaki put kad odeš,
na nekoliko dana,
kuća kao stranac
nepoznat i hladan.
Ne volim telefon,
jer osjećam prazninu,
ne volim preko žice,
jer ne vidim ti lice...

Uvijek je sad.
Zato me voli danas.
Uvijek je sad.
Zato me voli danas...

Ne osjećam bol
jer vjerujem u nas.
Tvoj zagrljaj liječi
od ružnih riječi,
tvoj osmijeh je veći.
Voli me uvijek i sad,
nije važan stan,
nije važan grad...

Uvijek je sad.
Zato me voli danas.
Uvijek je sad.
Zato me voli danas...

Krivnje su prošlo vrijeme,
i više ne postoje,
strahovi se samo
budućnosti boje.
Ti i ja smo draga,
zauvijek i sada,
u bilo kojem stanu,
bilo kojeg grada...